U današnje vrijeme, gotovo svaka deseta žena oboli od karcinoma dojke. U posljednjem desetljeću napravljeni su značajni napreci u ranoj detekciji i dijagnostici ove bolesti, kao i u kirurškoj i tzv. adjuvantnoj (popratnoj) terapiji. Isto tako, sve veći broj žena kod kojih postoji ta potreba podvrgava se rekonstrukciji dojke (nadomjestak izgubljene forme i volumena te uspostava izgubljene simetrije).
Postoji nekoliko metoda rekonstrukcije dojke. Odabir metode rekonstrukcije ovisi o preferenciji pacijenta te objektivnim okolnostima nakon operacije dojke (tip operacije, zračenje i sl.).
Rekonstrukcija se može započeti odmah nakon zahvata odstranjenja dojke ili naknadno, što je najčešći slučaj.
Dvije su osnovne metode rekonstrukcije. Jedna je upotrebom vlastitog tkiva, kao što su npr. koža i masno tkivo donjeg trbuha (TRAM režanj), koža i mišić u području leđa (Latissimus dorsi režanj). Druga metoda je rekonstrukcija protezama. Proteze ili silikonski umetci mogu se odmah postaviti, što predstavlja primarnu rekonstrukciju, ili se mogu postaviti i naknadno uz eventualnu upotrebu tzv. tkivnih ekspandera (link na tkivne ekspandere).
Mogu se koristiti i tzv. ekspander proteze tipa Becker. Ovom metodom se istovremeno proširuje koža i grudni mišić na mjestu reza, a istovremeno svojim volumenom nadomještaju odstranjenu dojku.
Također je moguće kombinirati upotrebu vlastitog tkiva npr. Latissimus dorsi režnja s leđa uz silikonsku protezu. Ovo se radi kod većih ožiljaka u području zahvata, naročito nakon zračenja.
Prednost rekonstrukcije vlastitim tkivom je što se ne umeće strani materijal s mogućim komplikacijama stvaranja kapsule i eventualnog mijenjanja proteze. Negativna strana je opsežnost zahvata i dulji oporavak (mjesec dana).
Dobra strana rekonstrukcije implantatima je u njenoj jednostavnosti, jer u pravilu ne stvara nove ožiljke (u području trbuha ili leđa) i oporavak je puno kraći. Loša strana je, kao što je navedeno, mogućnost stvaranja kapsule i promjene proteza.